Predstavnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine se sreće sa do sada najznačajnijom odlukom. Da ili ne (ne)donošenju zakona o policiji je politička prelomnica i za unutarpolitički i društveni život BiH i za njen međunarodni položaj - uvod u uspostavljanje odnosa Evropske unije i Bosne i Hercegovine na ugovornoj osnovi. Ostavimo u ovom trenu po strani nagađanja šta će biti posljedice ako izjašnjavanje bude ovako ili onako.
Brisel je popustio u insistiranju na punoći ozakonjenja načela za ustroj policije u ovom trenutku. Bude li Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan, sigurno je da će EU istrajavati na nastavku reforme policije koja će jamčiti da BiH može biti siguran partner u toj najosjetljivoj sferi vlasti i međudržavnih odnosa. EU ne treba pouzdana bh. policija zbog nas već radi bezbjednosti njihovih država i građana.
Punoća ozakonjenja tri evropska principa značila bi uspostavljanje državne budžetske i organizacijske hijerahije unutar policijske strukture, što je tražilo suštinsku izmjenu Ustava BiH. Taj optimalni zahtjev je tumačen i kao uvod i odlučujući adut za radikalnu ustavnu reformu i konačnu uspostavu supremacije bh. države nad entitetima. Do toga nije došlo i sada smo tu gdje smo.
Oponenti danas ističu da se usvajanjem reduciranih evropskih načela za vjeke vjekova zakiva policija RS, a time i ustavni poredak BiH. Da li će po toj logici, odbijanje zakonskih prijedloga samim tim reformisati policiju BiH? Da li odbijanje otvara svijetlu političku budućnost građanima BiH i nastanak željenog ustava koji će nastati samim tim što će ti zakoni biti odbijeni? Lako je odbiti, teško je opravdati odbijanje i dati garanciju da je izgledno nešto suštinski bolje.
Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović juče je pres-konferencijom nastojao postići tri efekta. Prvo, demonstrirati lično, stranačko, nacionalno i entitetsko proevropsko usmjerenje koje, eto, ometaju neki drugi. Drugo, ukazati da je odgovornost u tom području najprije na Parlamentu BiH, s naglaskom da je verzija koju zastupa njegov SNSD određujuća. Treće, upozoriti neposlušne da ukoliko se ne desi usvajanje niko ne zna šta je politička alternativa toj situaciji.
To je taj prijeteći dio, pojačan najavom predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića da će podnijeti ostavku ako Parlament BiH ne donese zakone o reformi policije. Time se i svojoj i bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj javnosti stavlja se do znanja da je RS odlučujući faktor države Bosne i Hercegovine. U tome se nazire prijetnja koja je izraz kolebanja između bosanskohercegovačko-evroatlantske prespektive i velikosrpsko-ruske opcije.
RS jeste danas u aktivnoj i pozitivnoj poziciji na temu Evropska unija - Bosna i Hercegovina. Odlučujući politički činioci iz RS odredili su se za potpisivanje SSP. Taj potpis i njih stavlja u novu poziciju, umnogome suprotnu onome za što se inače zalažu. U tome ih treba podržati. Potpis BiH za EU jača bh. državu i svodi RS na unutarpolitički, a ne međunarodni faktor.
Hrvanje BiH i RS trajaće i nakon bitimajućeg potpisa SSP, ali sa drugim pravilima igre. U toj međunarodnoj komunikaciji BiH je neupitan državni subjekt. U vezi s tim, bitno je i da je Predsjedništvo BiH jedinstveno u nastojanju što bržeg ulaska BiH u NATO.
Sutrašnje parlamentarno izjašnjavanje je svedeno na odmjeravanje unutar vladajuće koalicije - SNSD-SDA-SBiH-HDZ (oba) i opozicije sa SDP i SDS na čelu kojoj je pristupila i SDA. To je u skraćenicama politička priča sama po sebi.
To državno-skupštinsko suočavanje je najmanje pitanje rutinskog odmjeravanja pozicije i opozicije, prilika za stranačko, nacionalno-entitetsko nadmetanje oko dva zakona.
U ovoj prilici, Parlament Bosne i Hercegovine, sa svim svojim poslanicima i delegatima, stoji spram ponude Evropske unije da bh. legislativa bude dio tog zakonodavstva. Ako se uđe u taj proces, to prožimanje učiniće zakonodavnu i ustavnu stvarnost Bosne i Hercegovine drugačijom. Ukoliko Parlament BiH odbije tu ponudu, dužan je da ponudi alternativu koja vodi boljem a ne gorem. Vrijeme je da se državni Parlament očituje kao odgovoran i djelotovoran najviši zakonodavni organ, a ne kao protočni politički bojler.
Parlament BiH, sa oba svoja doma, jeste, u ovoj sasvim posebnoj prilici, ta političko-zakonodavna punoća koja u konačnici određuje stav bh. države i društva prema svojim građanima i u međunarodnoj komunikaciji. Prema tome, Parlament Bosne i Hercegovine je danas spram svojih građana i Evropske unije pred dokazivanjem razloga svog postojanja.
